Koliko se je staro vino toliko su stare i brojne legende koje su ispričale mnoge civilizacije koje su proizvodile ovaj božanski nektar. U tekstu sam se potrudila izdvojiti neke zanimljive i šaljive legende s kojima ćete sigurno zasjati na nekom vinskom druženju, a možda i na nekom od popularnih kvizova.
Pa započnimo sa Dionisom koji je jedan od prvih poznatih božanstava Zeusov i Semelin sin, inicijalno je Dionis bio bog plodnosti, no naknadno je postao bog vina i zadovoljstva. Prema legendi sadio je vinovu lozu gdje god je išao. Dionisov kult popraćen je prekomjernim opijanjem i razvratom nazivanim bakanalijama. Na slikama i freskama često je prikazivan s grozdom u ruci ili s vijencem od listova vinove loze na glavi.
Rimljani su po uzoru na Grke štovali Bacchusa Jupiterovog sina, na slikama je prikazivan na način koji neodoljivo podsjeća na Dionisa. Bacchusova misija je oslobođenje, tijekom slavlja razuzdava jezike onih koji sudjeluju na zabavama te im daje slobodu da rade i kažu ono što žele. U proljetnim mjesecima na rimskom brdu Aventina okupljali su se kako bi se slavilo Bacchusa, a ceremonijama su smjele prisustvovati samo žene.
Među bogovima pronašla se i jedna vinska božica opjevana u slavnom epu Gilgameš priča je smještena u ondašnjoj Perziji (današnjem Iranu), no ime božice je nepoznato. Legenda ide nekako ovako ta božica je bila dio harema u palači kralja Jamšida, patila je od čestih i teških migrena. Kada je kralj vidio da je njegov sok od grožđa počeo pjeniti naredio je da se taj sok makne jer je možda i otrovan. Kada je naša božica to vidjela odlučila je popiti taj sok (vino) s nadom da će umrijeti, no to se nije dogodilo. Umjesto toga primijetila je da je mješavina vrlo ukusna, te da joj se raspoloženje popravilo. Čuvši za to kralj naređuje da se napravi još vina, te se vino tako proširilo u Perziji.
A sad jedan izum, Pitagorina čaša. Prema legendi Pitagora je ovu čašu osmislio za vrijeme gradnje vodovodnog sistema u Samosu te je na taj način kontrolirao količinu koju su pili radnici koji su radili na izgradnji vodovoda. Iz čaše se moglo piti bez poteškoća do jednog trenutka (umjereno), kad bi se u čašu ulilo preko te mjere čaša bi se potpuno ispraznila, te bi pohlepni bili kažnjeni.
Za posljednju legendu ostavila sam legendu o Mariji Antoaneti koja je dala izraditi šampanjsku čašu prema odljevu svoje lijeve dojke, nešto slično je napravila i Helena Trojanska.
Nadam se da ste danas saznali nešto novo, i da ste se bar malo nasmijali!
Do sljedećeg čitanja, Cheers!
