Došavši na sam jug Dalmacije lagano zatvaramo ovaj ciklus autohtonih sorti vina iz ove vinske regije. Na red je došla i jedna malvasija, ona Dubrovačka.
Malvasije su grupa bijelih vinskih sorti koje pronalazimo na cijelom mediteranskom području, pretpostavlja se da je koljevka ove grupe loza u Grčkoj iz koje su se dalje proširile po Mediteranu. U Hrvatskoj iz grupe malvasija pronalazimo malvasiju istarsku, maraštinu i malvasiju dubrovačku koje su genetski različite, i posjeduju zaštićenu oznaku izvornosti ZOI.
Veliki broj vina mediteranskog bazena je baš iz grupe malvasija, uglavnom je riječ o bijelim vinskim sortama. Malvasija najvjerojatnije nije autohtona sorta, no na Dubrovačkom području je izuzetno dugo točnije prvi zapis datira još iz 1383. godine što je ujedno dosada i najstariji zapis o malvasiji u obliku arhivskog spisa.
Sorta se onda, kao i danas najviše uzgajala na području Konavala odnosno Konavoskog polja.
Trudom i radom vinogradara iz Konavala, sorta je spašena od nestajanja. Danas na tom području ovu sortu uzgaja dvadesetak vinogradara.
Sama po sebi je osjetljivija, nešto slabije rodnosti te kasnog dozrijevanja što je čini izazovnom za uzgoj. Bobice postižu visoke količine sladora pa je od ove sorte moguće, a i često se proizvode desertna vina.
Konavosko polje
Konavosko polje prostor na kojem se ova sorta najviše uzgaja, smješteno je između Snježnice i ogranaka Orjena na sjeveroistoku i primorskoga grebena na jugozapadu. Udolina je dugačka 22 km, a široka 2,5 km. Dno polja sklono je plavljenju pa je melioracija neophodna.
Povijest i legende
Koliko je vino od ove sorte bilo važno u trgovini govori nam i podatak da je Dubrovačka republika 1424. godine propisala cijenu malvasije, prodavanje vina po višoj cijeni od propisane bilo je strogo zabranjeno.
Osim kroz propise malvasija se našla i na Kneževom dvoru kao protokolarni dar. Postoji zapis iz 16. stoljeća u kojem Jan Lobkovic opisuje svoj put s još nekoliko plemića i njihovo nenajavljeno svraćanje u Dubrovnik gdje ih je Knez primio i počastio, a na poklon su dobili malvasiju, bombone i voštane svijeće. Što upućuje na to da su ovo bili standardni protokolarni darovi Dubrovačke republike.
Uz propisane cijene, i malvasiju kao dar, postoje i zapisi o njenom vrlo ranom izvozu pa je jednom prigodom 1383. godine na Velikom vijeću donesena odluka kojom se odobrava kupnja vina malvasije dubrovačke poslaniku kralja Bosne (Tvrtku I. Kotromaniću) u količino do jedne bačve. Taj dokument je ujedno prvi spomen malvasije dubrovačke u obliku arhivskog spisa, ujedno i dokaz o izvozu vina u Bosnu prije samog dolaska Osmanskog carstva na to području.
Jedan zapis fra. Serratina Razzia iz 999. godine piše o tome kako je Dubrovnik prekinuo trgovanje s Venecijom, kao i ponovnoj pomirbi zbog malvasije.
Priča ide ovako, na jednom trgovačkom putu prema Veneciji Mlečani su oteli dubrovački brod u vrijednosti od 240 dukata razne robe, uz izliku i optužbu Dubrovčana za krijumčarenje.
Tim postupkom su razbjesnili Dubrovčane koji su prekinuli svo trgovanje s Venecijom, te su svoje poslove prebacili na Siciliju i Pugliu gdje su bili oslobođeni svih davanja i carine, a i sam put je bio sigurniji. Mlečani su ubrzo shvatili koliko su izgubili tim svojim potezom te su Dubrovčanima ponudili naknadu štete za izgubljeni brod, a od njih su jednom godišnje očekivali tri bačvice malvasije, tri bačvice prepečena vina i dva bijela konja što su Dubrovčani u konačnici i prihvatili.
Uz malvasiju se vežu još i brojne druge priče i legende, a u svojim djelima ju spominje i Marin Držić.
Vina od malvasije dubrovačke
Vina od ove sorte snažnog su tijela raznih aroma bijelog cvijeća, citrusa, jabuka i meda.
Ovisno o ostatcima šećera u vinu, proizvode se suha, polu suha i slatka vina poput prošeka.
Proizvođači dubrovačke malvasije u Hrvatskoj: Vinarija Crvik-Tezoro, Karaman-Dubrovačka malvasija, Volarević-Dubrovačka malvasija, Zoro- Dubrovačka malvasija, Dubrovački podrumi – dubrovačka malvasija….
Ovog puta ostati ćete kratki za vinsku preporuku, ali vas potičem da potražite gore navedena vina na policama vinoteka i nađete sebi najdražu!
Glavni izvor za ovaj tekst Ivo Orešković, Malvasija, Dubrovnik, studeni 2010.
